GENERALNI POKROVITELJ

PODUPIRATELJI

GRADSKI AKVARIJ NA BAČVICAMA
PRIJEDLOG POSTAVI POLIVALENTNOG AKVARIJA

Naručitelj:	gospodin Edo Unković
	direktor "Bačvice plaža" d.o.o. - Split
Idejni projekt izradilo:	Ekološko društvo "Picigin.Bačvice"-Split
Autor:	Prof. dr. sc. Stjepan Jukić-Peladić
	znanstveni savjetnik Instituta za oceanografiju i ribarstvo-Split, u mirovini
	e-mail: stjepan.jukic@st.t-com.hr

KRATKI SADRŽAJ

Prestankom rada prvoga javnog akvarija u Hrvatskoj 1986. godine pri Institutu za oceanografiju i ribarstvo u Splitu, na rtu Marjana, a koji je otvoren za javnost daleke 1955. godine grad Split je već 24 godine ostao bez jednoga značajnog kulturnog i turističkog objekta. Nastojanja grada Splita da prvi dobije taj značajni objekt potječu još od daleke 1919. godine, kada se Uprava grada Splita, tad veoma malog grada od svega 30-tak tisuća stanovnika, zajedno s nekim članovima HAZU (Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti - Zagreb) i JAZU (Jugoslavenske kraljevske akademije nauka - Beograd) maksimalno založila da taj značajni objekt, s istraživačkim institutom dobije u svoj grad, ulažući značajna materijalna i financijska sredstva. Kako je javni akvarij na rtu Marjana, zbog objektivnih razloga, zatvoren 1986. godine Split je, do danas, ostao bez toga značajnog, atraktivnog objekta.

Početkom 90-tih godina, Poglavarstvo grada Splita uložilo je značajna sredstva da se na prostoru gradskog kupališta "Bačvice" sagradi novi namjenski prostor za gradski akvarij (slika), ali on ni do danas nije priveden svojoj temeljnoj namjeni. S tim u vezi, Ekološko je društvo "Picigin-Bačvice"-Split, a na molbu direktora "Bačvice plaže" d.o.o.-Split, u okviru svojih statutarnih ovlasti "da vodi brigu o ekološkoj zaštiti i estetsko-racionalnom korištenju prostora gradskog kupališta", izradilo idejni prijedlog mogućih sadržaja potencijalnoga (budućeg) gradskog, polivalentnog akvarija, vjerujući da će Vijeće grada Splita, kao i ono u 1919. godini, imati dovoljno razumijevanja te pružiti maksimalnu podršku i osigurati sredstva da se akvarijski prostor na kupalištu "Bačvice", nakon 24 godine, privede svojoj svrsi.

S tim u vezi, Ekološko društvo "Picigin-Bačvice" postavlja logično i opravdano pitanje: "Ako je grad Dubrovnik za potrebe gradskog akvarija 1961. godine "poklonio" tvrđavu Svetog Ivana, i tim činom ostvario efekt da taj objekt, nakon gradskih zidina, po godišnjem broju posjetitelja zauzima drugo mjesto u turističkoj ponudi grada, zbog čega ne bi i Vijeće grada Splita postupilo na isti način te namjenski prostor na Bačvicama "poklonilo" jednomu, suvremeno osmišljenom, polivalentnom gradskom akvariju?".

UVOD

"Upoznamo li more, život u njemu i njegove zakonitosti, zavoljeti ćemo ga i znati racionalno koristiti njegova bogatstva" (A. Požar-Domac)

Postoji li uopće ljudsko biće koje pri posjetu gradskoj tržnici (ribarnici) ostaje indiferentno spram prirodnog kolorita plodova mora: riba, rakova i glavonožaca? Upravo ta, uska vezanost čovjeka sa svojom kolijevkom - morem, hereditarna po prirodi, od pamtivijeka je utjecala na čovjeka da, postajući radoznaliji, i pored svojih egzistencijalnih potreba za hranom iz mora, stalno propitkuje:"Koje sve vrste nastanjuju more; koliko ih ima i na koji ih način loviti?". Ta su pitanja koja danas čine temelj suvremene znanosti (Fishery Science). Upravo su te prirodne ljepote i raznovrsnost morskog svijeta, flore i faune, već od prvih početaka ljudske civilizacije, počevši od Mezopotamije preko grčke i rimske kulture, nadahnjivale umjetnike koji su nam svoje umjetničke izričaje ostavili u baštini mnogobrojnih fresaka i umjetničkih slika.

Imajući u vidu činjenicu da je danas suvremeni čovjek frustriran neprirodno mu nametnutim tempom urbanoga i industrijskog života, zbog čega on u slobodno vrijeme, spasonosnu protutežu stalno traži u sve većem približavanju prirodi, poglavito moru i ribolovu, u kojem nalazi jedan od najprihvatljivijih oblika razonode i rekreacije, očekivati je da njegova vječna i neizbrisiva radoznalost u traženjima odgovora na veoma zamršene prirodne procese i pojave mora ujedno postaje njegovim spiritus movensom.

Budući da je more, od pamtivijeka čovjeku pružalo izvor hrane, vitalnost, bezbrižnost, razonodu, oduševljenje, unutrašnje smirenje, odmor i natjecanje, to je veoma mali broj onih ljudi koji mogu odoljeti dražima flore i faune mora, poglavito kada je riječ o istočnoj obali Jadranskoga mora, našem hrvatskom priobalju s mnoštvom otoka, otočića, grebena, s brojnim prirodnim uvalama, lučicama, kanalima, prolazima, rtovima i plažama, zaštićenima od utjecaja hladnog sjevera planinskim vijencima, što je kroz povijest utjecalo da naša obala, osim izuzetno bogate i raznovrsne flore i faune, bude čovjeku duševno i tjelesno lječilište i oporavilište.

Kako je čovjek relativno kasno "zakoračio" pod površinu mora, sve do nedavnih, prvih autonomnih ronjenja poznatoga francuskog istraživača Jacquesa Yves Cousteaua, ostaje činjenica da je Homo sapiens dugo vremena bio hendikepiran da se fizički približi i bolje upozna ljepote flore i faune mora, pa je svoju radoznalost prema živim i neživim formama mora uglavnom nadomještao posrednim putem, odnosno prikupljanjem nepokretnih (sesilnih) formi: školjaka, puževa, rakova i uzobalnih vrsta riba. U svojoj ljubavi prema morskoj flori i fauni mnogobrojni su zaljubljenici svoju radoznalost nadomještali sakupljanjem biološkog materijala u svojim privatnim zbirkama, koje su kroz povijest na istočnoj obali Jadrana krasile mnoge, uglavnom gradske obitelji.

Zahvaljujući nestoru prirodoslovne znanosti i prvih istraživanja u Jadranu, Zadranin Spiridionu (Špiri) Brusini (1845-1908), od ranih dana, nalazimo mnogobrojne podatke o biološkom bogatstvu Jadrana, poglavito istočne obale. Već krajem 18. i početkom 19. stoljeća na našoj obali, od Trsta do Boke kotorske, profesor Špiro Brusina u svojim radovima navodi veliki broj pojedinaca iz uglavnom bogatijih i školovanih obitelji koji su u svojim obiteljskim zbirkama posjedovali veliki broj nesistematiziranih školjaka, puževa i rakova. Tako, na primjer, u Trstu spominje: Adolfa Stošića, iz Rijeke, Josipa Accurtia, iz Senja i Nikolu Vlakovića iz Postira; u Padovi su to mnogi naši liječnici u doba prosvjetiteljstva kao što su braća Bajamonti; u Trevizu naš čovjek Petar Nutrizio Grisogono, u Dubrovniku Ivan Aletić (1670-1743) i B. Kosić; na Hvaru Visanije, dr. Antun Viličić i Grgur Bučić, u Zadru Caribonij, u Šibeniku dr Vicko Jadrov i Vicko Vidović; u Zadru čitav niz vlasnika zbirki: Kuzmića, Klećaka, Stalia, Sandria, dr.Danila, Katurića; u Splitu J. Kolombatović i M. Cattani; u Neretvanskoj dolini dr. Franjo Lanza.

Kako su se Hrvatska, i s njom njen čovjek, od pamtivijeka nalazili na raskrižju dvaju svjetova, odnosno bili uvijek vrata kroz koja se prolazilo u Europu i na Balkan, a kako u vrijeme Špire Brusine nije bilo uvjeta i mogućnosti za istraživački rad, mnogi su naši, hrvatski, uglavnom liječnici te dijelom prirodoslovci odlazili za profesore na strana sveučilišta; tako, na primjer, Dubrovčanin Pero Doderlein u Modenu i Palermo, Starograđanin Pavao Vlaković u Padovu, Zadranin Rafo Molin u Beč i Padovu, a Hvaranin Matija Botteri u Orizabu (Meksiko). Na taj su način raznosili po svijetu bogate zbirke sakupljene uglavnom na obalama našeg primorja pa, s tom činjenicom u vezi, Brusina kaže:

"Kad bi se Hrvat zapitao kako i gdje bi mogao naći najbolju zgodu, ili barem da iz ljubopitnosti vidi životinjstvo Jadranskoga mora, to bi mu bolnim srcem mogao odgovoriti, vjerujte mi. u Berlinu".

Prirodna bogatstva flore i faune istočne obale Jadranskoga mora utjecala su na to da su svjetski poznati profesori, biolozi i botaničari, uglavnom s bečkog Univerziteta, boravili i sakupljali svoj biološki materijal uzduž naše obale, poglavito okolice otoka Hvara. Među njima su poznata svjetska imena znanstvenika i profesora, poput Partschaa, Heckel, Kollara, Fitzingera, Rossia, Helera, ihtiologaaa Steindachter, Brummer i Schmidta.

Navedeni su znanstvenici svoja znanstvena otkrića temeljila upravo na biološkom materijalu istočne obale Jadrana. Premda je Spiridion Brusina, prvi veliki hrvatski zaljubljenik u istraživanje Jadranskoga mora, i pored svog zanosa i ljubavi prema svim oblicima flore i faune, rano napustio katedru profesora i povukao se u mirovinu, razvojem svjetske znanstvene misli i istraživačkim aktivnostima u svjetskim morima započela su prva engleska ekspedicija "Chalenger" 1872-1876; zatim francuske "Travailleur" i "Talisman" te talijanska "Vettor Pisani". U tim, novonastalim uvjetima istraživanja svjetskih mora, a zahvaljujući nasljednicima ideja Spiridiona Brusine o potrebi daljnjeg i detaljnijeg istraživanja Jadranskoga mora, uglavnom pojedinim predstavnicima HAZU, Zagreb pokrenuta je ideja o potrebi izgradnje jednog istraživačkog centra - nacionalnog instituta na hrvatskoj obali koji bi u svom sastavu imao i morski akvarij za javnost. Tim činom se je, pored istraživačke aktivnosti naših mladih znanstvenika nastojalo suprotstaviti i biti protuteža austrijskim, njemačkim i talijanskim pretenzijama na Jadran.

POVIJEST OSNIVANJA PRVOG MORSKOG AKVARIJA NA HRVATSKOJ OBALI

Zahvaljujući nekim članovima dviju Akademija, Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu i Srpske kraljevske akademije nauka u Beogradu, tijekom nekoliko sastanaka održanih u Beogradu i Zagrebu, predstavnici su se obiju Akademija složili u ocjeni da je na našoj obali Jadrana potrebno podignuti jedan nacionalni istraživački centar-institut, u kojem bi radili i usavršavali se naši mladi i talentirani kadrovi, prirodoslovci. Sukladno tom konceptu, istovremeno su istaknute i potrebe da se pri jednom takvom institutu sagradi i morski akvarij, kako za eksperimentalne potrebe, tako i za građanstvo, odnosno ugođaj i upoznavanje bogate flore i faune Jadranskoga mora jer, kako je to tvrdio Spiridion Brusina:

"Mi, rođeni sinovi pravih vlasnika te morske obale, morali smo se zadovoljiti time, da radimo i učimo kao gosti Nijemaca"

S takovom idejom i prijedlogom, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti u Zagrebu i Srpska kraljevska akademija nauka u Beogradu 17.srpnja 1919. godine uputile su memorandum, koji je sastavio dr. Jovan Hadži, na adresu Ministarstva prosvjete u Beograd, s relevantnim objašnjenjima o potrebi osnivanja nacionalnog Instituta s akvarijem na jadranskoj obali.

U vezi s tim dokumentom, Srpska je kraljevska akademija na svojoj sjednici od 19. travnja 1920. godine, a prihvaćajući prijedlog JAZU, Zagreb o potrebi formiranja jedne, zajedničke Komisije stručnjaka za odabir mjesta budućem institutu s akvarijem, predložila svoje članove: Ž. Đorđevića, I. Đaju i M. Petrovića koji su uz tri člana JAZU, Zagreb: Artura Gavazzija, dr. Jovana Hađija i dr. Valu Vouka formirali zajedničku Komisiju. Nakon nekih manjih izmjena zajednička Komisija, u konačnom sastavu: dr. Artur Gavazzi, dr. Živojin Đorđević, dr. Boris Zarnik, dr. Jovan Hadži i dr. Hjalmar Broch (Norveženin i prvi ravnatelj Instituta) je 20. rujna 1927. godine, u 10:00 sati stigla u Split, glavno odredište budućeg "Biološko-oceanografskog institutu, u sastavu kojeg je bio predviđen i prvi javni i eksperimentalni akvarij.

Komisija je u ophodnji pojedinih mjesta okolice Splita i odabiru najprikladnijeg mjesta za budući Institut razmatrala dvije mogućnosti; prvo, uvalu Kašjuni i zatim rt Marjana. Kako je niz razloga bilo u korist položaja na rtu Marjanu: bolja zaštićenost i mogućnost rada za vrijeme vjetrova, sigurnost terena od odronjavanja, položaj terena u nivou mora i time lakša mogućnost snabdijevanja čistom morskom vodom, zaštićenost od utjecaja gradske luke, duboka obala i čisto more, blizina različitih facijesa morskog dna i živog svijeta mora, mogućnost izgradnje većih morskih bazena - akvarija - za praktično ribarstvo, odnosno s estetskog gledišta najpovoljniji položaj, kao i konačno saznanje da cca 10.000 m2 zemljišta pripada općini Split, odnosno državi pa ga je moguće besplatno dobiti za budući Institut i s njim u vezi morski akvarij, Komisija se konačno odlučila za rt Marjana.

Komisija je imala i neke dodatne zahtjeve u odnosu na općinu Split, kao što su: osiguranje pomoći pri niveliranju terena, oko izgradnje pristaništa i bazena, pri čemu se je općina obvezala da će: izgraditi novu automobilsku (8 m široku) cestu od grada, osigurati vodovod, plin i elektriku i da će pružiti svaku pomoć pri izrađivanju nacrta, pri nadzoru izgradnje, pa i u vrtlarskim poslovima.

Da bi čitatelju što jasnije dočarali prijedlog Komisije vrijedno je eksplicite navesti visok stupanj razumijevanja i nastojanja Gradske uprave Splita da dobije taj objekt u grad Split u odnosu na zahtjeve Komisije pa se, s tim u vezi, služimo originalnim tekstovima prijepisa Komisije od 26. rujna 1917. godine, u kojima kako je razvidno, Komisija traži razumijevanje i materijalno-financijsku pomoć (podršku) u slijedećim stavkama (originalni tekst):

1.	Da grad Split besplatno ustupi cjelokupno zemljište na rtu Marjan i oko njega u veličini od cca 12.000 m2 tome institutu,
2.	Da grad izgradi automobilsku cestu na podanku Marjana od grada pa do instituta; dalje da sprovede vodovod, plin i električnu struju,
3.	Da grad pomogne izgradnju dajući potreban kamen kako za svrhu zidanja, za kejove i nasipanje u cilju izgradnje brane za bazene ili luke za čamce i ribarstvo, tako i za fasadu, koja da bude što ljepša i da služi gradu kao ukras,
4.	Da grad učini sve što može, da se vrtlarski poslovi na Marjanu i oko instituta što prije izvrše, kako bi se taj zasad pusti kraj što više uljepšao zelenilom,
5.	Da grad Split ustupi ovom institutu i onaj teren uz obalu, na kome je sada jedan mali vinograd i pored koga će imati proći cesta, koja će voditi od instituta do grada,
6.	U interesu samoga Marjana, koji je postao jedan od privlačivih tačaka na cijelom Jadranu, kao i za dalji razvitak samog instituta potrebno je prestati s radovima na rtu Marjana, koji su već pokvarili ljepotu terena tako, da komisija, koja je pred dvije godine bila ovdje prije tih radova, nije mogla da prepozna taj do tada lijepi teren. Stoga treba da se grad potrudi, da pošumi i uzeleni, kako bi se popravila svježe iskidana mjesta, koja kvare lijep izgled samog kraja.

Osim toga, Komisija je uvjerena da će gradska općina Splita učiniti sa svoje strane sve, što se tiče arhitektonskih planova, i da će njen građevni ured izraditi nacrte i vršiti nadzor kod izgradnje instituta, Isto tako, Komisija je ishodila i neposrednu pomoć od općine Split oko nabavke besplatnog cementa za radove zgrade.

Na isti način, veoma je interesantan stav i odgovor splitske općine Komisiji, pa u ovom dijelu dajemo također originalni tekst odgovora potpisan od strane jednog od najelokventnijih intelektualaca toga doba u Splitu, ujedno i načelniku grada i predsjednika društva "Marjan", dr. Jakše Račića, od 10. prosinca 1927. godine u kojem stoji (Vale Vouk, 1931 - originalni tekst):

1.	Općinsko vijeće odobrava, da se ustupi besplatno općinsko zemljište na rtu Marjna za izgradnju Biološko-okeanografskog instituta uz ustup i jednog dijela privatnog zemljišta, koji će se u tu svrhu nabaviti do iznosa od najviše dinara 50.000.- u svrhu upotpunjenja kompleksa.
2.	Općinsko vijeće daje nalog, da izgradi kolni put do rta Marjana u nastavak Draškovićeve ulice u širini od 6 m sa ukupnim troškom od din. 1,152.000.- koji će trošak namiriti tako, da polovicu iznosa, naime din. 576.000.- unese u predračun za g. 1928., a drugu polovicu u predračun za godinu 1929.
3.	Općinsko vijeće daje nalog Općinskom upraviteljstvu, da provede vodovod do rta Marjana novim putem, koji će se izgraditi, a troškovi za ovu radnju imaju se namiriti iz svote predviđene u zajam za izgradnju novog vodovoda.
4.	Općinsko vijeće daje nalog Općinskom upraviteljstvu, da ovo naredi gradskoj plinari i električnim poduzećima d.s.o. j., da provede opskrbu plinom i električnom energijom put do rta Marjana do same zgrade Biološko-okeanografskog instituta. Troškovi ovih radnja, kao i onaj potrebite nabave privatnog zemljišta označen pod 1) ovog zaključka imaju se pokriti iz novog zajma do ukupne visine od najviše dinara 1,000.000.

Po ovom, jednoglasnom zaključku gradskog zastupstva radnje, koje će izvesti općina grada Splita, kao i kupnja zemljišta koštat će ukupno din. 2,512.000. (završetak teksta).

Na sljedećim slikama dat je i prikaz 5 arhitektonskih rješenja za novu zgradu Instituta na rtu Marjana od kojih je, nakon manjih izmjena, bilo prihvaćeno rješenje ing. Fabjana Kaliterne. Na zadnjoj slici dat je izgled prvog, privremenog, Biološko-oceanografskog instituta, u bivšem pansionu "Split" (Šiler) u Mejama, gdje su sagrađeni i prvi mali morski bazeni - akvariji za eksperimentalni rad. Privremeni Institut u zgradi pansiona "Split" otvoren je 1.studenog 1930. godine i radio do 1933. godine, nakon čega se Institut seli u novoizgrađeni objekt, najprije u malu zgradu na rtu Marjana gdje je tada bilo 8 većih i 8 manjih morskih akvarija u podrumu. Institut tamo djeluje do kraja II. svjetskog rata, kada se konačno seli u novoizgrađenu, današnju, zgradu koja je pod krov stavljena 1933. godine i postupno opremana sve do početka rata 1941. godine. Useljenje u novu zgradu instituta na rtu Marjana uslijedilo je odmah po oslobođenju Splita 1944. godine, a konačno uređenje zgrade trajalo je sve do 1947. godine. U njoj je potpuno opremljeni morski akvarij za publiku bio otvoren tek 1955. godine.

Perspektivni nacrt arh. F. Kaliterne	Perspektivni nacrt arh. J.M. Kodla
Perspektivni nacrt arh. prof. E. Šerna	Perspektivni nacrt arh. B. Nestorovića
Aksonometrijski nacrt arh. prof. I. Vurnika	Pension Split

Slike - Nacrti urbanističkih rješenja Oceanografskog Instituta na rtu Marjana s morskim akvarijem

PRVI AKVARIJ NA JADRANSKOJ OBALI

Prvi javni akvarij na Jadranu bio je uređen 1934. godini u okviru Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu, u maloj privremenoj zgradi Instituta, u podrumu, i imao je 8 većih i 8 manjih bazena, a prestao je s radom početkom Drugog svjetskog rata. Kako je izgradnja većeg akvarija bila predviđena u zgradi novog, odnosno današnjeg instituta, to je 1940. godine ing.Ferić izradio i odgovarajući elaborat. Zbog poteškoća oko nabave odgovarajuće opreme, posebice specijalnih stakala, debljine cca 2 cm, instalacijski i montažni radovi započeti su tek 1955. godine, a kompletno dovršeni akvarij za javnost otvoren je tek 18. rujna 1955. godine, odnosno čim su bili uređeni i potrebnim organizmima naseljeni mali bazeni za javnost. Ako tome dodamo još uređenje nekih većih bazena u sklopu Instituta, akvarij je bio dovršen 5. veljače 1955. godine.

Potpuno uređeni akvarij imao je veliki središnji bazen, za veće primjerke riba, i 15 manjih bazena, dok je za pričuvu ribe (adaptaciju) bilo još 9 dodatnih bazena. Bazeni nastanjeni vrstama imali su osvijetljene natpise (nazive) za organizme nasađene u bazenima, a bio je tiskan i prikladan vodič. Akvarij, premda relativno mali, bio je veoma dobro posjećen, kako građana tako i turista te đaka škola iz bliže okolice Splita pa i cijele Jugoslavije. Godišnji broj posjetitelja kretao se od 30.000 - 40.000, a prema podacima iz 1960. godine u prvih devet mjeseci akvarij je posjetilo 56.000 građana. Zbog stalnog propuštanja vode i vlaženja unutrašnjih zidova akvarija (neiskustvo s ocjenom utjecaja mora na građevinske materijale i nemogućnosti, u to vrijeme, pribave specijalnih materijala za izolaciju zidova akvarijskih bazena), u akvariju je provedena generalna rekonstrukcije. Na zidove akvarija su postavljene nove, suvremenije pločice te rekonstruirana električna mreža. Akvariji su bili snabdjeveni isključivo jadranskim organizmima, nabavljeni vlastitim ulovom institutskih ribara, ili otkupom od drugih ribara.

Javni akvarij u Institutu za oceanografiju i ribarstvo u Splitu, uglavnom zbog higijensko-sanitarnih, trivijalnih, razloga prestao je s radom za javnost 1986. godine. Premda je akvarij zatvoren za javnost, njegov unutrašnji dio prenamijenjen je za uzgoj morskih organizama (marikulturu), ali je među znanstvenicima instituta ostalo mišljenje i ocjena da bi u slučaju moguće uspostave nužno potrebnog, novog gradskog akvarija, bilo daleko povoljnije da se akvarij smjesti bliže centru grada kako bi imao više posjetitelja i time osigurao sebi, bez dotacija, samofinanciranje.

TEHNIČKA I FINANCIJSKO OBILJEŽJE JEDNOG AKVARIJA

U ovom dijelu dajemo letimični prikaz dostupnih nam podataka o nekim tehničkim i financijskim pokazateljima dvaju morskih akvarija na našoj obali, bivšeg u Splitu, na rtu Marjana pri Institutu za oceanografiju i ribarstvo-Split i akvarija u Dubrovniku, u gradskoj luci, tvrđavi Svetog Ivana.

A - SPLITSKI AKVARIJ PRI IOR-U, SPLIT

Riječ je o otvorenom tipu morskog akvarija koji je i imao ukupni izložbeni volumen od cca 60 m3 . Posjedovao je centralni bazen volumena mora od 15 m3 kao i: 4 bazena od 4 m3; 4 bazena od 3 m3, 6 bazena od 2 m3 i 4 bazena od 1 m3 mora.

U snabdijevanju morem, izložbeni je dio u početku imao 3 trofazne crpke "Končar", 7-stupanjske od 3000 W koje su radile naizmjenično. Naime, dok je jedna radila druge su dvije bile u "rezervi" (pripremi). Crpke su se ručno stavljale u pogon (palile). Ove su crpke kasnije zamijenjene švedskim crpkama tipa "Flayt", od 8000 W, s mogućnošću da budu uronjene u more i s automatskim radom.

Danas se u bivšem prostoru akvarija, a za potrebe marikulture koriste dvije crpke tipa "Grundfos MB/MBG od prokroma, protiv korozije, od 2000 W, na način, da dok jedna crpka radi druga je crpka u pripremi.

Usisni dio crpki (pumpi) postavljen je na dubinu mora od 14 metara sa zapadne strane zgrade Instituta, prema Kaštelanskom zaljevu, kako bi temperatura mora tijekom godine bila što stalnija. Glavni bazen (tank) u koji se najprije morska voda puni kapaciteta je od 200 m3 i podijeljen je u dva dijela, jedan taložni i drugi, nakon taloženja (sedimentacije) mora, za napajanje eksperimentalnih bazena akvarija sustava slobodnog pada. Snaga crpki u izravnoj je vezi s visinom postavljenih, glavnih spremnika mora(tanka), u pravilu, postavljeni iznad razine akvarijskih bazena.

Napuci: Hrana koja se daje organizmima u akvarijskim bazenima ne bi trebala da pređe 1% - 3% ukupne biomase organizama u bazenima. Za hranjenje živih organizama u morskim bazenima, poglavito žive ribe, preporuča se hrana, uglavnom "mala plava" riba (srdela, inćun itd.) prethodno zamrznuta u hladnjaku i prije hranjena odmrznuta, čime se onemogućava mikrobiološki utjecaj. Ujedno, preporuča se kao bolja i efikasnija, hrana od fileta bijele ribe (mol i ostala bijela riba) zbog manjeg sadržaja masnoće u tijelu tih riba. Ujedno, izbjegavati srdelu kao hranu u mjesecima kada je masna jer onečišćava akvarijske bazene.

Djelomični, financijski pokazatelji

Budući da je morski akvarij za posjetitelje u Splitu, pri Institutu za oceanografiju i ribarstvo, zatvoren 1986. godine, da ne radi za posjetitelje već 24 godine, to je veoma teško u ovom dijelu dati financijske pokazatelje poslovanja samo tog dijela Instituta, pa se u daljnjem tekstu služimo donekle mogućom analogijom s dubrovačkim akvarijem. Ujedno, budući da je splitski akvarij pripadao kao dio državnom Institutu za oceanografiju i ribarstvo u kojem su se financijski efekti akvarija iskazivali u okviru cjelokupnog poslovanja IOR-a, to nam je danas, nakon 24 godine, još teže iskazati financijske pokazatelje, pa se samo ograničavamo ne neke, također relevantne pokazatelje, kao što je to godišnji broj posjeta akvariju.

Prema dostupnim nam podacima. proizlazi da je do samog zatvaranja akvarija prosječan godišnji broj posjeta iznosio od 30 do 40 tisuća posjetitelja, a u 1960. godini, samo do rujna mjeseca, 57.000 posjetitelja.

B - DUBROVAČKI AKVARIJ

Otvoren je 1962. godine (slika u prilogu), također je otvorenoga tipa i nalazi se u staroj jezgri grada Dubrovnika, u gradskoj luci u tvrđavi Sv. Ivana.

Raspolaže s 31 morskim bazenom ukupnog volumena od 115 m3 i stalnim protokom čistog i svježeg mora. Morski bazeni imaju stakla sastavljena od tri sloja lijepljenih stakala od po 28 mm debljine koji se naručuju u Austriji.

Morski se bazeni kontinuirano snabdijevaju uz pomoć sustava 4 visokotlačne crpke, potisne moći od 200 l u sekundi iz gravitacijskog tanka volumena 150 m3 . Kapacitet pumpi, prema potrebi, može izmijeniti morsku vodu 10 puta na dan.

Letimični, financijski pokazatelji

Godišnji posjet dubrovačkom akvariju, prije Domovinskog rata, iznosio je 150.000 do 200.000 posjetitelja, a danas on iznosi cca 70.000, od kojih djeca čine 10.000, a ostatak odrasli.

Cijena ulaznica za odrasle osobe iznosi 30,00 kn, za djecu 10,00 kn i skupne posjete 15,00 kn tako da godišnji brutto prihod dubrovačkog akvarija iznosi cca 1.850.000,00 kn

1.	Troškovi plača dvaju akvarista godišnje iznose	240.000, 00 Kn
2.	Dva inkasatora godišnje	100.000,00 Kn
3.	Čistačica	45.000,00 Kn
4.	Riblja hrana	100.000,00 Kn
5.	Troškovi struje, vode, čistoća, komunalije	250.000,00 Kn
6.	Dva čuvara	100.000,00 Kn
7.	Tekuće održavanje i popravci	175.000,00 Kn
	Ukupno troškovi	1.000.000,00 Kn

C - RIJEČKI AKVARIJ

Pripada zatvorenom tipu malih akvarija. Nalazi se u prizemlju Prirodoslovnog muzeja-Rijeka. Prostor akvarija zauzima površinu od 70 m2. Za pročišćavanje morske vode postoje skimeri. Cjelokupna voda u akvariju mijenja se dvaput godišnje na način da se voda ispušta u akvarij a vatrogasci cisternom donose novu morsku vodu. Tijekom ljeta morska se voda hladi uz pomoć frižidera, a zimi se održava dosta stalnom budući su akvariji unutar zgrade muzeja. Svaki akvarij sadrži 2 m3 morske vode. Cjelokupna investicija, uređenja akvarija zapadala je 350.000 kuna. Godišnje akvarij posjeti 15.000 osoba. Za održavanje akvarija brine se preparator-akvarista, a živi se morski organizmi donose s terena prigodom rada na terenu (moru) muzejskih djelatnika

Predviđa se da bi polivalentni gradski akvarij na Bačvicama pored biološkog dijela imao:

A - MALAKOLOŠKU ZBIRKU

U sklopu polivalentnoga, splitskog gradskog akvarija na Bačvicama, u cilju dopune sadržaja akvarija predviđa se i dio za malakološku zbirku školjaka i puževa, zahvaljujući jedinstvenom i neiskorištenom prostoru površine od 2.500 m2 . Naime, ocjenjujemo i predlažemo da se u tom prostoru gradskog akvarija, osim živih organizama mora (ribe, rakovi, glavonošci) program akvarija obogati veoma bogatom kolekcijom školjaka i puževa obitelji Bakotić, koja je inače uvijek bila spremna da gradu Splitu, pod uvjetom da joj grad ponudi i adekvatan izložbeni prostor, trajno pokloni svoju, obiteljsku zbirku veoma bogatu primjercima školjaka i puževa. Tim bi se činom konačno riješio taj dugogodišnji "otvoreni problem" , a sama bi zbirka poslužila da se sadržaj i prostor budućeg akvarija dopuni s prelijepim i bogatim oblicima Jadranskoga mora, čime bi se konačno riješio i problem "lutanja" zbirke.

B - HRVATSKU BRODOGRAĐEVNU BAŠTINU - MAKETE BRODOVA

Kako je povijest brodogradnje na istočnoj obali Jadrana, u Hrvatskoj, izuzetno bogata i prepoznatljiva nacionalna baština poznata u cijelom Mediteranu, mišljenja smo da bi i taj sadržaj bio vrijedna dopuna sadržaja budućega gradskog akvarija. Sadržaj brodovlja (maketa), od neretvanske trupice, preko korčulanske gajete, viške falkuše, dubrovačke karake, sve do najnovijih plovnih objekata sagrađenih u splitskom, moguće i drugim našim brodogradilištima, bili bi (budući da stanovnici Splita nisu "veliki ljubitelji" muzeja), dostupniji svakodnevnim posjetiteljima "Bačvica".Ujedno, smo mišljenja da je o tom mogućem, dopunskom sadržaju akvarija nužno uspostaviti potrebite kontakte i dogovor s predstavnicima Pomorskog muzeja u Splitu kao i s predstavnicima "Brodosplita".

Ekološko društvo "Picigin-Bačvice" je, također, voljno da pruži dodatne, stručne usluge i pomoć pri dizajniranju interijera akvarija budući da za te namjene ima vrsne stručnjake, kao i da pruži pomoć u tehničkim i građevinskim poslovima.

Vjerujemo da bi uz bolju organizaciju gradskog prometa, poglavito uporabe "Sightseeing Bus Facilities", pri sve većem posjetu gradu velikih putničkih brodova, godišnji broj posjetitelja budućem polivalentnom akvariju mogao biti značajno veći u odnosu na broj posjetitelja akvarija na rtu Marjana. Ako toj tvrdnji pridodamo i činjenicu da bi troškovi upravljanja mogli biti smanjeni u odnosu, na primjer, na troškove u dubrovačkom akvariju (jer je za očekivati da bi akvarij na Bačvicama bio pod stalnim, stručnim, nadzorom Prirodoslovnog muzeja grada Splita i Instituta za oceanografiju i ribarstvo-Split, u kojima već rade stručnjaci; biolozi i muzealci, kojima su već osigurani osobni dohoci putem gradskog i državnog proračuna), onda je to još jedan dodatak pretpostavci da bi akvarij na Bačvicama bio svojim sadržajem koristan i ekonomski profitabilan projekt.

"Splitu s ljubavlju"
Siječanj 2010